Možda ste nekada čuli ljude kako govore: “Samo počni brojati korake i tako ćeš uvijek znati kuda da ideš.” Za videće osobe ovo može djelovati jednostavno i praktično. Ali za nas koji ne vidimo, oslanjanje na ovaj pristup često stvara više problema nego koristi. A evo i zašto.

1. Promjenjiva dužina koraka: Svaka osoba ima drugačiji korak, a dužina koraka može varirati zavisno od brzine kretanja, prepreka ili vrste terena. Čak i nekoliko centimetara razlike po koraku može se brzo akumulirati i odvesti vas daleko od željenog mjesta.
2. Promjene u okolini: Svijet oko nas nije statičan. Građevinski radovi, premješteni namještaj u kući ili neko ko stoji na putu mogu u potpunosti poremetiti brojanje koraka. Štaviše, ako neko slučajno pomakne predmet, cijeli planirani put može biti neprecizan.
3. Ometanja: Razgovor s prijateljem, nošenje torbe ili praćenje zvukova u okolini lako može poremetiti tok brojanja koraka. Čak i mali trenutak nepažnje može značiti da izgubite računicu i dezorijentišete se.
4. Nedostatak informacija o prostoru: Ovaj način kretanja samo govori koliko ste koraka napravili, ali ne govori ništa o smjeru, prepoznatljivim orijentirima ili prostoru oko vas. Drugim riječima, ne pomaže vam da se osjećate sigurnije u prostoru, niti vam omogućava da stvorite stabilnu mentalnu mapu okoline.

Zato se u Orijentaciji i mobilnosti (O&M) fokusiramo na razvoj drugih vještina kao što su:

• Korištenje orijentira, poput zvukova, mirisa ili tekstura tla;
• Zvučne signale, kao što su eho, buka ulice ili koraci drugih ljudi;
• Razvijanje prostorne svijesti, što znači da znate gdje se nalazite u prostoru i kako se krećete u njemu.

Ove vještine omogućavaju nam sigurno i samostalno kretanje kako unutar zatvorenih prostora, tako i vani, bez oslanjanja na nešto tako nesigurno kao što je brojanje koraka. Brojanje koraka može izgledati primamljivo kao jednostavno rješenje, ali dugoročno gledano, to nije pouzdan način za navigaciju.

Učenje ovih vještina pomaže nam da se osjećamo samopouzdano, nezavisno i povezano s okolinom, a to je zapravo pravi cilj kretanja za slijepe osobe. Nije fazon samo da stignemo s tačke A do B, već da znamo gdje smo i kako da reagujemo u skladu s time.