Uskoro nam se bliži 15. oktobar, Dan bijelog štapa. Shodno tome, bilo bi lijepo, ali prije svega i potrebno, pričati o stvarima koje neki rade, a ne bi trebali. Možda niste nikada razmišljali o tome, ili pomislili da je to loše. U ovom članku ću obraditi deset ovakvih stvari, te objasniti zašto to nije poželjno.

Pravila za interakciju sa osobama koje koriste bijeli štap su zapravo vrlo jednostavna, ali se o njima ne govori mnogo. Mala pažnja i poštovanje čine veliku razliku u njihovoj sigurnosti i samostalnosti. A sada, pređimo na stvar.

1. Ne dirajte štap

Bijeli štap je produžetak ruke osobe i glavni alat za sigurno kretanje. Diranjem možete ugroziti našu ravnotežu ili poremetiti koncentraciju. Na primjer: dok prelazimo ulicu, pomijeranjem štapa možete izazvati da izgubimo pravac, sudarimo se ili ozbiljnije povrijedimo.

2. Ne pomičite štap s puta

Osoba zna kako zaobići prepreke na putu, a vaše pomicanje može zbuniti. Primjer: ako torba blokira put, bolje je pitati: “Trebaš li pomoć da zaobiđeš ovu prepreku?”

3. Ne hvatajte našu ruku ili tijelo bez pitanja

Bolje je pitati: “Trebaš li pomoć?” Nepoželjno hvatanje može biti neugodno ili opasno. Ja ponekad reagujem refleksno, pa biste mogli završiti sa šljivom ispod oka. Takav potez je prihvatljiv samo u neposrednoj opasnosti, i tada obavezno objasnite šta radite i zašto.

4. Ne vičite uputstva izdaleka

Glasne upute često zbunjuju. Ne možemo sa sigurnošću znati da li se obraćate upravo nama. A u svakom slučaju, glasan govor i deranje s jednog dijela ulice na drugi je ružno i nekulturno. Priđite i razgovarajte normalnim tonom.

5. Ne pretpostavljajte da nešto ne možemo jer smo slijepi

Generalno, ništa ne treba pretpostavljati. Naročito kad su u pitanju slijepe osobe. Možemo biti samostalni i sposobni. Nikada ne potcjenjujte naše sposobnosti. Pokajat ćete se.

6. Ne pretpostavljajte da nam uvijek treba pomoć

Ova tačka se nadovezuje na prethodnu. Neki ljudi žele samostalno obavljati zadatke. Pitanje “Trebaš li pomoć?” pokazuje poštovanje i daje izbor. Zanimljivo je da u Švedskoj i nekim drugim zemljama ljudi obično ne pitaju nikoga, jer se podrazumijeva da će osoba sama tražiti pomoć ako joj je potrebna. Kod nas je bolje pitati kako bismo osigurali sigurnost i poštovali granice.

7. Nikad ne hodajte ispred štapa

Hodanje ispred štapa blokira put. Ako nas želite pratiti, hodajte sa strane ili iza nas. Vjerovatno ne želite da nam oštetite štap, ili se sami spotaknete i povrijedite.

8. Ne ostavljajte prepreke nasred puta

Automobili, skuteri ili bicikli na putevima su veliki problem i itekako mogu ugroziti sigurnost. Ako auto stoji na trotoaru, moram sići na ulicu i rizikovati nesreću. O skuter se mogu saplesti ako ga ne primijetim. Održavanjem čistih staza ne pomažemo samo slijepim osobama, već i roditeljima s kolicima, starijim ljudima, biciklistima i svima ostalima.

9. Ne uzimajte štap da “pomognete voditi”

Oduzimanje štapa frustrira i ugrožava osobu. Pružite verbalne upute ili pratite sa strane, ali nikad ne dirajte štap i ne pokušavajte upravljati njime umjesto osobe.

10. Ne tretirajte štap kao igračku

Bijeli štap nije dekoracija ni igračka. To je funkcionalni alat za sigurno kretanje. To je naša produžena ruka, naše oko, naš najbolji prijatelj i vjerni pratitelj. I kad ga neko banalizuje, to je kao da banalizuje našu samostalnost.

Zaključak

Uoči Dana bijelog štapa, sjetimo se da male stvari pažnje mijenjaju živote. On nije samo alat. On je produžetak ruke, pogled i sigurnost osobe koja ga drži. Sve što sam spomenuo svodi se na jednostavnu poruku: poštujte granice, pitajte prije nego što pomognete i ne potcjenjujte sposobnosti drugih.

Male stvari – poput pitanja ‘Trebaš li pomoć?’, ne pomicanja štapa ili uklanjanja prepreka – čine život sigurnijim i dostojanstvenijim.
Poštovanje je mala akcija koja ostavlja veliki trag. Neka vaša pažnja bude taj trag.