Panonski mornar i dalje plovi našim srcima _ četiri godine bez Balaševića

Danas je četvrta godišnjica otkad smo izgubili vječnog dječaka, neponovljivog pjesnika, pjevača, mangupa, Panonskog mornara – Đoleta Balaševića.

Sjećamo se tog tužnog dana. Nakon višesatne borbe da ga vrate u život, izdahnuo je od posljedica virusa Cowid-19 na današnji dan, 19. februara 2021. godine, tri mjeseca prije 68. rođendana.

Balašević je rođen i odrastao u kući u ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu, koja se pominje u njegovoj pjesmi “Neki novi klinci”. To je bilo 11. maja 1953. godine, a u ovoj kući je živio do smrti sa suprugom Oliverom.

Za njega su uvijek govorili da je bio čudo od djeteta. Uz pet godina stariju sestru Jasnu, za koju je bio izuzetno vezan, vrlo rano je naučio da čita, a još je počeo da piše pjesme u osnovnoj školi. Jedan od najtužnijih trenutaka u njegovom životu bio je kada mu je sestra preminula, o čemu gotovo nikad nije govorio za javnost.

Majka Veronika Dolenec i otac Jovan Balašević protivili su se njegovoj želji da bude muzičar. I smatrali su da treba da se bavi geografijom, za šta se i školovao. Nisu prisustvovali nijednom njegovom koncertu za koji im je uvijek čuvao dva prazna mjesta. Eto, da je postao geograf, mi nikada ne bismo imali himne nekih ljepših vremena: “Prva ljubav”, “Računajte na nas”, “Živeti slobodno”, “Život je more”, “D-mol”, “Odlazi cirkus”, “Neki novi klinci”… Balašević je kantautor koji je otpjevao najviše omiljenih pjesama: “Svirajte mi, jesen stiže, dunjo moja”, “, “Nikad kao Bane”, “Neko to od gore vidi sve”, “Noć kada sam preplivao Dunav”, “Olivera”, “Slovenska”, “Ne lomite mi bagrenje”, “Ne volim januar”, “Jednom su sadili lipu”…

Sa njim smo hodali svih 306 koraka ulicom Dositejevom, čekali princezu da se javi, poznavali nekog Baneta, Nestorova i gos n čedu i još jednog. Pomjerali su se u nama neki geni Dunava, i bar tokom tih pjesama bili smo iz njegovog Novog Sada.

Pamtimo ga i dalje – kroz stihove koje pjevušimo dok šetamo poznatim ulicama, kroz priče koje prepričavamo uz tamburu, kroz osmijehe i suze koje njegove pjesme bude u nama. Jer Đole nikad nije bio samo muzičar. Bio je dio nas. I uvijek će biti.