Sloboda Tuzla na koljenima i u nikad goroj situaciji

Sloboda Tuzla je nogometni klub iz Tuzle, a osnovan je 1919. godine. Nakon Drugog svjetskog rata igraju u Zonskoj ligi i dvaput uspijevaju izboriti plasman u najviši rang takmičenja (1959/1960 i 1962/1963). Međutim, Sloboda u sezoni 1968/1969 nakon baraža sa Budućnosti iz Podgorice ostvaruje plasman u Prvu saveznu ligu, u kojoj se zadržala dvadeset i dvije godine – odnosno sve do raspada bivše države. U ovom periodu je Sloboda iz Tuzle predstavlja važnu ulogu jugoslovenskog nogometa. Ekipa je prozvana Santosi s Tušnja. Sredinom 1970-ih godina priliku dobijaju igrači i iz sjevernoistočne Bosne i Hercegovine, pa čak i Vojvodine.

1971. godine Sloboda osvaja kup Prvoligaša pobjedom protiv Željezničara rezultatom 1:0. U finalu Kupa maršala Tita poraženi su od Zvezde u dva navrata – 0:4 kod kuće i 2:0 u Beogradu. A najveći uspjeh ovog kluba ostvaren je u sezoni 1976/1977, kada je izboren plasman u Kup UEFA, a nakon osvojenog trećeg mjesta u domaćoj ligi. Nakon porazu od ekipe Las Palmasa od 5:0 u gostima, te minimalne pobjede od 4:3 u Tuzli, Sloboda je završila svoj evropski put.

Pored ovoga, Sloboda je zabilježila uspješno učešće u Balkanskom kupu 1970. godine, te Rapan kupu (Intertoto kup) 1983. godine. Trofej za fair-play uveden je u sezoni 1968/1969, a u svojih devetnaest završenih prvenstava ovo priznanje je osvojila čak šest puta.

Nakon nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Sloboda nastavlja predstavljati velikog igrača na sceni bosanskohercegovačkog nogometa. Dva puta je igrala finale kupa BiH, a oba puta je poražena (2008. od Zrinjskog i 2009. od Slavije) – oba puta na penale. Prvi poslijeratni uspjeh dolazi u sezoni 1995/1996, kada osvajaju treće mjesto Premijer lige BiH. Isti uspjeh ponavljaju i sezone 2008/2009. U ovom periodu dvaput su igrali Intertoto kup, u kojem su oba puta zaustavljani u drugom krugu.

Sezona 2008/2009 je bila do tada najuspješnija u Premijer ligi: igrano je finale kupa, osvojeno je treće mjesto na tabeli i izborena je Evropa. Međutim, oduzeta im je licenca.

Ali onda dolazi sezona 2011/2012 u kojoj Sloboda gubi status u društvu najboljih nakon 42 godine. U toj sezoni je tuzlanski tim promijenio čak dva predsjednika kluba i tri šefa stručnog štaba. U drugoj polusezoni 2013/2014 Miroslav Ćiro Blažević sjeda na klupu Slobode i uspijeva tim vratiti u Premijer ligu.

Zatim dolazi kraj sezone 2015/2016, kada Sloboda bilježi najbolji historijski uspjeh u domaćem prvenstvu. Postaju viceprvaci zemlje, te igraju kup BiH u kojem su poraženi od Radnika iz Bijeljine. Zahvaljujući tom drugom mjestu na tabeli, Sloboda je osigurala igranje u prvom pretkolu Evropske lige. Igrala je protiv ekipe Beitar iz Izraela, te nakon dvije utakmice (0:0 i 1:0) završava svoj nastup u Evropi.

Nekada su na Tušnju, stadionu koji je ime dobio po istoimenom kvartu grada u kojem se nalazi, gostovali Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo Zagreb i ostali velikani jugoslovenskog nogometa. Danas na Tušnju druga atmosfera. Sloboda Tuzla je pred gašenjem.

Postavlja se pitanje: kako je tako jedan veliki nogometni klub kao što je Sloboda Tuzla došao u takvu situaciju? Zvanični stav su iznijeli iz Fukare Tuzla 1987, gdje su objasnili situaciju u kojoj naizgled nema rješenja. Potraživanja bivšeg trenera Zlatana Nalića su velika i klub je najvjerovatnije pred gašenjem ili pred odlaskom u najniži rang bosanskohercegovačkog nogometa. Navijačka skupina Fukare Tuzla su jedini koji u i oko kluba pronalaze rješenja kako bi Sloboda Tuzla nastavila sa svojim radom.

I tako vjerovatno najmnogoljudniji kanton u zemlji ostaje bez još jednog nogometnog velikana. Sloboda Tuzla, nekada ponos jugoslovenskog nogometa, sada se bori s neizvjesnom budućnošću. Klub koji je decenijama bio simbol sportskog identiteta Tuzle, danas se suočava s ozbiljnim finansijskim i organizacijskim problemima, a nezadovoljstvo među navijačima sve je izraženije. Pitanje je hoće li Sloboda uspjeti preživjeti ove teške trenutke i ponovo se vratiti na staze stare slave.

Iako danas možda izgleda slomljeno, Sloboda nije samo klub – ona je simbol borbe, strasti i dugogodišnje tradicije. I dok se sada možda ne prepoznaje na terenu kao nekada, u srcima onih koji su pratili njen uspon i pad, ona će uvijek imati svoje nezamjenjivo mjesto. Navijači, iako mnogi nisu izgubili vjeru, moraju nastaviti tražiti izlaz iz trenutne krize. Jer, kao u životu, tako i u nogometu – nikad se ne zna kad će doći trenutak za novi uspon. Bitno je samo pitanje – hoće li Sloboda Tuzla ponovno zasjati kao nekada, ili će zauvijek ostati samo uspomena na davnu slavu.