Masni prsti i prljave karte: priča o tome kako je nastao sendvič

Stopostotno ste nekada jeli sendvič. Jeste li razmišljali o tome kako je nastao i otkud baš takav naziv?

Danas postoje bezbrojne varijante sendviča: od klasičnih sa salamom i sirom, preko onih sa tunjevinom i povrćem, pa sve do sendviča sa Nutellom ili morskim plodovima. No, za njegov izvorni oblik zaslužan je samo jedan čovjek.

Sendvič je dobio ime po Johnu Montagu, četvrtom grofu od Sandwicha, engleskom aristokrati iz 18. stoljeća. Osim što je bio prvi lord Admiraliteta, John je bio i strastveni kartaš. S obzirom na to da nije želio prekidati igru zbog jela _ ali je, kao i svako drugo ljudsko biće, morao jesti _ tražio je brzo i jednostavno rješenje. Umjesto uobičajenih obroka, počeo je naručivati komade mesa između dvije kriške hljeba. Tako nije mastio prste i mogao je nesmetano nastaviti s igrom.

Ostali igrači su brzo preuzeli njegovu naviku i prilikom narudžbi jednostavno govorili: “Daj taj sendvič!”. Tako se njegov način konzumiranja hrane pretvorio u pojam koji danas poznaje cijeli svijet.

Priču o grofu i sendviču prvi je zapisao francuski pisac Pierre-Jean Grosley u knjizi Tour to London („Obilazak Londona“). A od tada, sendvič nije samo postao globalno omiljena hrana, već ima i svoj dan _ 3. novembra, kada se obilježava Svjetski dan sendviča.

Inače, naziv “Sandwich” dolazi od istoimenog grada u engleskoj pokrajini Kent, smještenog na rijeci Stour. Ime se prvi put spominje u anglosaksonskoj hronici iz 851. godine kao Sondwic, zatim Sandwic 993. godine, a u knjizi iz 1086. pojavljuje se kao Sandwice. Sufiks wīc u anglosaksonskom jeziku znači prebivalište ili tržište, pa se ime grada može prevesti kao “tržišni grad na pješčanom tlu”.

Tako da, sljedeći put kad budete jeli sendvič, sjetite se da je sve počelo zbog jednog gladnog kartaša i njegove želje da ne zaprlja ruke dok se zabavlja!